Upala pluća: simptomi, dijagnostikovanje i lečenje

Šta je potrebno uraditi kada posumnjate da nešto sa vašim plućima nije u redu? Upala pluća, bilo blaga ili teška, ne sme da ostane bez lekarskog nadzora, budući da u momentima kada organizam nije pokriven odgovarajućom terapijom, onda dolazi do pogoršavanja bolesti, pogoršavanja opšteg zdravstvenog stanja, koje može izazvati ozbiljne komplikacije.

U najvećem broju slučajeva, upala pluća je izazvana bakterijama ili virusima, ali se dešava da je izazovu i gljivice. Upala pluća ili pneumonija, predstavlja upalu donjeg dela respiratornog sistema, tačnije, zapaljenje alveola i prostora među njima. Pored toga, onda se može proširiti na celokupna pluća zajedno sa plućnom maramicom. Samo lečenje je jednostavnije i uspešnije kod osoba bez pridruženih bolesti, dok se kod pridruženih bolesti i kod mlađih i kod starijih dešava da lečenje duže traje, ali može biti završeno i smrtnim ishodom. Iz tog razloga je važno da prepoznate simptome već samostalno, a ubrzo se obratite i lekaru zarad dijagnostike i lečenja.

Simptomi upale pluća

Upala pluća (pneumonija) je uvek praćena povišenom telesnom temperaturom. Kod tipične pneumonije, uz temperaturu se javljaju drhtavica, groznica, a onda se pojavljuju i bolovi u zglobovima, mišićima, kao i opšta malaksalost i nemoć organizma. Na početku je prisutan i suv, neproduktivan kašalj, a vremenom, kako se alveole pune gnojem i tečnošću, kašalj postaje produktivan, pa se izbacuje ta tečnost iz pluća, uz obojenost ispljuvka. Ukoliko se uz kašalj javlja bol u plućima, koji postaje intenzivniji, onda to ukazuje na verovatnu upalu i plućne maramice.

Kod atipične upale pluća temperaturu ne prate drhtavica i groznica, kašalj je neproduktivan, a prisutni su i bolovi u mišićima i zglobovima, kao i malaksalost organizma. Već pri pojavu temperature, koja raste i koju je teže spustiti i uz pojavu kašlja, potrebno je odmah posetiti lekara zarad pregleda.

Dijagnostikovanje pneumonije

Upala pluća se dijagnostifikuje kroz tri etape. Prva jeste rutinski pregled, lekar pluća „sluša“ stetoskopom, prema čemu određuje da li je potrebno dalje dijagnostikovanje ili su pluća „čista“. Naredni korak jeste rentgensko snimanje, jer snimak jasno pokazuje „senke“ koje otkrivaju upalu, a tu su i analize krvi. Kada je upala pluća u pitanju javlja se povišena sedimentacija eritrocita, povišen CRP, a povišene su i vrednosti leukocita. Svi ovi rezultati jasno ukazuju na postojanje zapaljenskog procesa u organizmu.

Lečenje upale pluća

Važno je znati i uvek primeniti jedno, a to je da se upala pluća ne leči samostalno, već lečenje mora da bude od strane lekara. Nakon pregleda, lekar odmah prepisuje antibiotsku terapiju i kućno ili bolničko lečenje, koje zavisi od stepena razvijenosti upale, kao i postojanja pridruženih bolesti.

Antibiotik se prepisuje pre nego se otkrije uzročnik upale, a kada se uzročnik otkrije onda se lečenje nastavlja terapijom prema antibogramu. Već nakon nekih 72 sata od uključene terapije, opšte stanje bi trebalo da bude popravljeno u nekom manjem procentu, a nastavak i terapije i lečenja se često nastavlja na oko dve nedelje. Taj proces vremenski može trajati i duže, ali zavisi isključivo od otpronosti organizma, stepena razvijenosti upale, kao i toga da li je upala pluća jedina bolest u tom trenutku ili postoje neke druge.